Što ne gledam svoja posla

     Niš, danas u sredini špica. U centru grada uobičajena gužva i uobičajeni, večito nezadovoljavajući režim gradskog saobraćaja. Pred zadnjim vratima busa u zaustavljanju, već se formira grupica najbržih, najdrčnijih za hvatanje slobodnog mesta, naj...bilo šta, samo da što pre uđu. Relacija, inače, za beogradske prilike, krug dvojke, Za niške, bliža periferija.
     Laktovi starije ali dobrodržeće sugrađanke omogućavaju joj da razgura one pre nje u redu i iz pozadine se zalepi za vrata koja se već polako otvaraju. Pogleđuju se ljudi  međusobno i smejulje zbog ponašanja uporne sugrađanke kojoj predstoji teži deo- da se popne.


     A vetar duva, probija ispod jakni i kaputa, očito je da se svima žuri da konačno zauzmu bilo koji centimetar prostora u busu, samo da nije one s laktovima, koja nikako da uđe. Konačno je jedna od izguranih s prvih pozicija pred vratima hvata za ruku, dok drugom pokušava da je malo pogura , dok se ona teško penje.



      Kada je konačno sela, dotična se obraća gospođi koja stoji pored  nje.

     - Šta ti mene guraš, koji je to način?
     - Šta je Vama - zbunjeno odgovara žena.
     - Šta se sad praviš, ti si me u'vatila za ruku i gurala si me, kako te nije sramota, znam ja zašto si ti to meni uradila- pojačanim tonom privlači pažnju prepunog busa.

     Kažem sebi, uvek to kažem ali nikako da poslušam svoje pametne savete, pa da oćutim, ignorišem, napravim se da ne čujem.

     - Nije Vas ona dodirnula, kažem, verujući da sam dovoljno ubedljiva.
     - Znam ja da je ona, znam i zašto je to uradila.
     - Ali nemojte da vičete na ženu, zaista nije ona, a ona koja Vas je pogurala učinila je to samo zato da bi Vam pomogla, dodajem.
   
     - Sebičnog li sveta, samo ja da uđem, a ti umri- šapuće bezrazložno napadnuta, dok seda baš pored one koja je samo pokušala da pomogne.
     - Što ja da umrem, umri ti - odgovara "gurnuta".

     Ućutasmo. Šut s rogatim, nema šanse.


    "Gurnuta" ustaje i krči sebi put ka srednjim vratima, ne obazirući se na savete onih koje gura da joj je bolje i bliže i bez gužve, da izađe na vrata pored kojih je sedela.


     - A nećeš da mi kažeš koja me je gurnula? - tapše me po ramenu - Znam ja zašto je ona to uradila!


     I nisam pametna, iz više raloga.

     Da li osobi koja se jedva penje u  bus treba pripomoći?
     Da li osobu koja je bezrazložno napadnuta odbraniti od tih napada?
     Da li onome ko ne želi da shvati, nastaviti da objašnjavaš da nije u pravu?


     Ili je najbolje oćutati, gledati svoja posla i praviti se da se oko tebe ništa ne dešava?

     Ili biti spreman na rizik višestrukog kruženja kolima po centru, dok ne nađeš slobodno parking  mesto bar na sat vremena, pa u jednu dušu ispozavršavati sve obveze i ne stići da na miru popiješ kaficu sa prijateljima?


Ma, nekako rešismo to, mada malo zeki. A i ja se ponašam baš tako- sve dok me neko ne prebije...

evo mene hrabre da vidim što to nije u redu s mrežom :-))) Ne treba gledati svoja posla, treba popr valjatiu, popravljati, popravljati, popravljati, popravljati, popravljati, popravljati - je li bre, kolko mesta ima ova rubrika :-)

Mnogo mi se sviđa komentar. Samo još da ga usvojim i počnem u praksi da ga primenjujem.

Nešto se dešava, osim što ja ne mogu da šerujem tekst na Fb, ni čitaoci ne mogu da postavljaju komentare, pa stoga kopiram ono što jedna Slavica nije uspela sama da postavi Slavica: batalila.... nije cak ni treca-sreca... uostalom, eve ti komentara ovde: gledaj to ovako: svako od nas ima tokom zivota neke "lekcije" da nauci.... pa sto onda sprecavati ljude u tome, pa da moraju lekcije da ponavljaju.... ostani sa strane i posmatraj i analiziraj.... gospodji sa "laktovima" treba lekcija o suzivotu i lepom ponasanju, a onoj sto pomaze treba lekcija da ljudima ne treba uvek zaista pomoc... pa cak ni deci, jer kako bi onda naucila.... polako, previse ozbiljno shvatate te situacije... vecina nasih sugradjana jos uvek nije prerasla sopstveni pubertet.... a tu im ne mozes zaista pomoci.... moraju sami.... dakle, posmatraj, analiziraj i nadji smisao za humor (pa nam onda opisuj).... :)

4 коментара

  1. Nešto se dešava, osim što ja ne mogu da šerujem tekst na Fb, ni čitaoci ne mogu da postavljaju komentare, pa stoga kopiram ono što jedna Slavica nije uspela sama da postavi
    Slavica: batalila.... nije cak ni treca-sreca... uostalom, eve ti komentara ovde:
    gledaj to ovako: svako od nas ima tokom zivota neke "lekcije" da nauci.... pa sto onda sprecavati ljude u tome, pa da moraju lekcije da ponavljaju.... ostani sa strane i posmatraj i analiziraj.... gospodji sa "laktovima" treba lekcija o suzivotu i lepom ponasanju, a onoj sto pomaze treba lekcija da ljudima ne treba uvek zaista pomoc... pa cak ni deci, jer kako bi onda naucila.... polako, previse ozbiljno shvatate te situacije... vecina nasih sugradjana jos uvek nije prerasla sopstveni pubertet.... a tu im ne mozes zaista pomoci.... moraju sami....
    dakle, posmatraj, analiziraj i nadji smisao za humor (pa nam onda opisuj).... :)

    ОдговориИзбриши
  2. Mnogo mi se sviđa komentar. Samo još da ga usvojim i počnem u praksi da ga primenjujem.

    ОдговориИзбриши
  3. evo mene hrabre da vidim što to nije u redu s mrežom :-)))
    Ne treba gledati svoja posla, treba popr valjatiu, popravljati, popravljati, popravljati, popravljati, popravljati, popravljati - je li bre, kolko mesta ima ova rubrika :-)

    ОдговориИзбриши
  4. Ma, nekako rešismo to, mada malo zeki.
    A i ja se ponašam baš tako- sve dok me neko ne prebije...

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.