DUGUJEM , I SVE ĆU TI VRATIM - KAD IMAM

     Ja ne znam šta se čudiš i šta ti sad, kao, nije jasno . Ti si mene povredio, pokušao da omalovažiš, valjda si hteo da mi  pokažeš kako si ti domaćin, a ja - večiti gubitnik kome ti ponekad udeliš mrvicu svoje dobrote. Dobro, i para.
     Pa lako je tebi kad imaš. Misliš da ja tebi ne bi dao da i ja imam ? Al nemam čoveče, eto, da me iz džepova istreseš žuta  banka ne bi ispala. Pa šta ?Ja li sad kao čovek manje vredim zato što nemam i što je vreme takvo da ja ne umem ni da se okrenem ni da se snadjem, ni da se muvam i da smuvam.
    Ma šta se odma strecaš, nisam ja reko da si ti muvator, glega sad, još će da se on ljuti. Ja  bre, čoveče, samo kažem da sam od onih, a u većini smo što znaš  i sam, koje je pojela tranzicija. Koji nisu imali sreće.
     I šta ja sad tu mogu ? Da režem vene ? Da skačem s mosta ?

     Život je oduvek svoju decu delio na ljubimce i na pastorčiće . Pa  ljubimcima davao sve. I bolje startne pozicije, i više šansi, i sposobnost da od dinara naprave dva i..i...i, sve bre što je potrebno da im se olakša kad krče svoj put. Ja nisam imao šansu. Jer sam samo pastorče.

    Dobro, ne vataj se odma za njivu . Jeste, imao sam kolko i ti , kad su nam se dede delile, i tvoj i moj otac dobiše isto. Al ti si imao sreće, moj brajko, lako je tebi . Kupi lokal, otvori radnju, vreme ti išlo na ruku , sve ti ide, bre.

   A ja ? Dok vratih kredite, moje i ženine, pa mi auto već star, daj da kupim novi,  nismo more vidli godinama, deca nisu mrdnula u inostranstvo, mora i njima nešto da pružiš, tvoja deca su išla na državne fakultete, a ja sam mojoj morao da plaćam privatne, znaš li bre ti kolko sve to košta ? Dok se obrneš, prazan novčanik. Odeeeeeeeee.... a nisam ni uspeo da pozavršim sve što sam planirao.

     I ti meni kažeš, potrudi se pa će te pogledaju i Bog i ljudi !

     Džaba, brajko moj, džaba se ti rasipaš s tu tvoju demagogiju, sve je pitanje sreće, kolko god da se trudiš, ako sreću nemaš, ode mas u propas.

     Pa šta ako si mi pozajmio pare da otvorim tezgu ? U loše vreme početo, razumeš li ti mene, nema para,  narod štedi na svemu, radnica te krade, troškovi veliki. Što radnica ? Pa ti mene stvarno zavitlavaš, pa ko će bre drugi, ja moram u nabavku, žena oko dece, neko mora da sedi uz tezgu, ne mogu ja da stignem svuda.

    Ti li si se za pare uplašio ? Da ti neću vratim ?! Ne boj se, nisam ja nikome ostao dužan, jes da sam sirotinja, al je za mene poštenje važna stvar. I sve ću da ti vratim. Kad imam . Sad nemam, sta ću.

    Pa dobro, reko sam ti  za tri meseca vraćam pare, znam da ti trebaju da završiš tu započetu sobu, al ko je znao da će tezga da propadne ? Pa se kola pokvariše, deci se patike pocepale, znaš li ti kolko danas koštaju patike ?!

     Taman skupi da ti dam, makar pola, kad onomad , ovo starije oće na zimovanje, celo društvo ide, kako da ga ne pustim ? Ima li smisla da detetu nabijam komplekse, kako će to društvo da pomisli, kako će da se kotira on, a nema tatko da mu plati deset dana na Kopaonik?

     Ali sam ja pošten čovek i ja ću tebi te pare da vratim. Kad imam. Sao sad nemam.

     Za srce si me ujeo ,što sumnjaš u moju reč i moje poštenje !

2 коментара

  1. Анониман24. март 2013. 19:32

    Konačno sam pročitao.
    Stavila si tri tačke iza linka pa nisam mogao da otvorim stranicu, (sve dok nisam skontao o čemu se radi.
    Pa to je to Negoslava! :)
    Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  2. Pa da, zato sam ti i poslala link. Nažalost, jedna od odlika vremena sadašnjeg.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.