MOJA SESTRA DUŠU NEMA


   Nervozno dobuje prstima po stolu. Vadi cigarete iz tašne, pa onda beskrajno dugo paklicu oslobadja celofana i kad, konačno, uzima jednu cigaretu u ruku, vrti je izmedju prstiju, dugo. Uzima upaljač, koji podrhtava u njenim rukama dok pokušava da pripali...
     Dopingovala sam se bensedinima, al ništa ne pomaže -  progovara izmedju dva dima - Džigericu mi pojede ona moja sestra , majka od nje plače svaki dan, a ja sam nemoćna. Em sam  daleko, em nisam u mogućnosti da bilo šta preduzmem. Jedna plata u kući, deca se još školuju,  krediti, pozajmice, pozajmice, krediti, ni sama ne znam dokle ću moći tako da razvlačim.
     A ona, pored njene penzije od 2000 evra, ne da neće majci da pruži ništa, nego i od njenih para neće da joj kupi ništa. Laže je, u seoskoj prodavnici ničeg nema, a sve prodavnice u obližnjoj varošici zatvorene. Pomorandžu majka ne vidi mesecima, dok ja ne skrpim pare da odem i odnesem joj. Ona joj, za dva meseca, kupila dva jogurta i dva smokija.

    Sestra mi je, al čovek nikad neće da bude . Dušu bre, nema. Dobro, mene je oduvek mrzela, jer sam ja išla u školu, ko je njoj kriv što nije htela da uči, pa ostala nepismena.  Al joj se sad namestilo, može da se sveti i da priča, džaba njoj pamet kad nema pare.Ej, raduje se mojim mukama, gleda kako se mučim i svesna sam toga da uživa. Oduvek sam joj nabijala komplekse, nenamerno, oduvek sam bila u svemu bolja od nje, al - došlo njeno vreme. Pare joj udarile u glavu. Ona je devizni penzioner, ej, može joj se. I nekako bih podnela to, što me mrzi, na pravdi Boga, al nikako ne mogu da shvatim, da ne voli rodjeni majku. Nju, koja joj je decu očuvala, dok je  ona tamo zaradjivala te pare, koje joj sada udarile u glavu . Pa ne vidi ništa od njih,  zbog njih...
     Majka plače, svaki dan. Nju najviše maltretira. Viče na nju povazdan , za sitnicu joj se obrecne, kuka joj kako je bolesna, kako ne može da je gleda više, a majka, jadna, onda kaže, pa dobro, idi ti, tamo , u taj Minhen, ja mogu sama. Idi, leči se, nemoj ti zbog mene da stradaš. A oće, majka, da ostane sama, ne može više da podnosi to njeno vikanje, sitničarenje, ogovaranje, svakodnevno pominjanje mene, koja sam joj stalno  trn u oku...A i zna, majka, da ona tamo ima nekog švalera,  da zbog njega kuka kako je bolesna i kako mora tamo da se vrati...
     Ma, šta da ti pričam, sva se pretvorila u pare. I skuplja ih,  zbog tog švalera i zbog svog unuka. Švaleru, da kupi neka besna kola, davno joj ih traži, a  unuku, naumila da kupi vilu usred grada, da se celo selo krsti kad čuju šta je ona uspela.
     Zato je, za ova tri meseca od kako je došla, potrošila 2000 dinara. Štedi. Spava u hladnom. Veš mašinu ne uključuje, pere na ruke . Kupa se samo leti.
     Kad čuje da neko , posebno kad je o familiji reč, kupi nešto,  kuću, kola, stan, pozeleni od muke . Pobesni, pa se još više breca na majku .
     Dovela bih ja babu kod mene, i pored svih mojih muka, al' neće. Ovde sam se zdala, ovde ima i da mrem, ponavlja . I tako, mogu samo da se sekiram i da plačem. I da odem ponekad .
     Da odnesem majci, makar,  pomorandže.
     

8 коментара

  1. Има нешто што сам поодавно замрзио, а то је "гастарбајтерски менталитет".
    У овој причи је наговијештен један сегмент...
    Изникао је у поднебљу наше малограђанштине, а у иностранству је у порпуности довршен.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam jedna od tih "vani" i stidim se u sta se pretvore nasi nikogovici.

      Избриши
  2. I nastaviće da traje, sve dok je nas, ovakvih. Nažalost.

    ОдговориИзбриши
  3. nikave veze nema sa "gastarbajterskim mentalitetom", kao da ste vi koji zivite u Srbiji mnogo bolji, koje gluposti necu da procitam po nekim komentarima,ljudi se ne dele na sive,bele i crne,na gastarbajtere ili domace,na izbeglice ili starosedeose,ljudi se prosto dele na dobre i na lose i tu se svaka prica zavrsava.Ah,da,deli se i na one koji gledaju svoja i na one koji gledaju tudja posla i pljuju druge po komentarima,evo,i mene navedoste na "greh" :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne osećaj se prozvanim. Svi znamo da medju vama, tamo, postoje i drugačiji od ove, što i jeste karakteristika nas, kao naroda. Ali da ima ovakvih , i to u jako velikom procentu, nažalost, istina je.

      Избриши
  4. Imam rodjenu tetku, maminu sestru, koja je otisla pre mnogo godina. Dolazila samo par puta. Moja majka hoće da umre od muke što joj se sestra čak i ne javlja. Ne zanima je niko i nista, osim para. Vrlo slično kao u ovoj priči. I nije ona jedina, ima mnogo takvih. Nije ona bila previše slatka ni ranije, ali od kada ode promeni se mnogo. To više nije ona žena..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znam za takve slučajeve. Majka moje drugaarice umrla je nesrećna što joj se bratanica koju je odgajila ne javlja, a ova je tek posle izjavila, pa što mi niste rekli, ja bih doletela. Bar se njenim ocem ljudski ispričala telefonom, pre smrti.

      Избриши
  5. Ja sam jedna od tih preko. I tuga mi je zbog ovakvih zigosanja i provlacenja ideje ako radis i imas los si, ako si ostao i nemas dobar si. Nije svet tako crno-beo. Dobrih i losih ima svuda, s parama i bez njih. I nije moje da osudjujem druge a ni da ih procenjujem. Niti da se svetu dokazujem da li sam ista, bolja ili losija.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.